Dvojica preživelih u smrtonosnom brodolomu opisuju svoje iskušenje

Dvojica preživelih u smrtonosnom brodolomu opisuju svoje iskušenje

Grčki novinski veb-sajt objavio je izvode iz svedočenja dvojice preživelih u smrtonosnom brodolomu u sredu kod jugozapadne Grčke, u kojoj se strahuje da se više od 500 ljudi udavilo nakon što je prepun čamac sa čak 750 migranata potonuo u međunarodne vode.

Putnici na nesrećnoj kočari morali su da se izdržavaju oskudnim zalihama hrane i vode kojih je ponestalo nekoliko sati pre katastrofe, navodno su svedočila dvojica preživelih.

Novinski sajt kathimerini.gr, koji vodi grčki list Kathimerini, objavio je izvode iz iskaza dvojice preživelih, 23-godišnjeg Hasana iz Sirije i 24-godišnje Rane iz Pakistana. Dvojica muškaraca se pominju samo po njihovim imenima.

Hasan, koji je putovao sam, ispričao je da su tokom četvorodnevnog putovanja iz Libije dobijali „minimum hrane i prljave vode“ koje su istekle do utorka ujutro, kada su gladni i žedni putnici počeli da se žale.

Prema Hasanovim rečima, među 700 putnika za koje je procenio da se nalaze na brodu, oko 15, uključujući i kapetana, radilo je za trgovce ljudima koji su organizovali prelaz. Oni su jedini mogli da se kreću oko čamca. Hasan, koji je u početku bio smešten ispod palube, morao je da plati 10 evra jednom od 15 da bi ga premestio na palubu jer je teško disao.

Hasan je grčkim vlastima rekao da on i drugi putnici veruju da je kapetan izgubio put i da nije mogao da stigne do Italije, i da je kapetan u utorak kasno uveče tek posle njihovih pritužbi pozvao pomoć preko svog satelitskog telefona.

Hasan je rekao da se, kada je grčki obalski brod stigao tokom noći, kočarica iznenada prevrnula i da se on našao u vodi. Grčka obalska straža je spasila njega i druge, rekao je, podižući ih u čamac na naduvavanje.

Dva ili tri druga broda su došla tokom noći — tada je bila sreda rano — i pomogla. Preživeli, od kojih niko nije nosio prsluke za spasavanje, odvedeni su u luku Kalamata, gde im je data voda, rekao je Hasan. Na slikama preživelih identifikovao je sedmoro ljudi koji rade za trgovce ljudima. Grčke vlasti su do sada uhapsile devet osoba osumnjičenih za učešće u trgovini ljudima.

Sve u svemu, 104 preživela su spašena i 78 tela izvučeno, sve u sredu. Ako su procene od 700-750 migranata na brodu tačne, više od 500 ljudi je nestalo, a šanse da će još neko biti pronađen živ brzo se smanjuju.

Rana, pakistanski državljanin, svedoči da je u brodolomu izgubio ženu i decu: u izvodima na kathimerini.gr se ne pominje broj dece.

Rana je svedočio da je kočarica krenula iz Libije rano u petak, 9. juna. Posle tri dana na moru, motor je stao i jedan od članova posade ga je više puta popravljao, ali je motor nekoliko puta kvario.

Rana je tvrdio da su u utorak, nekoliko sati pre nesreće, neki od egipatskih putnika tražili vodu od komercijalnog broda koji je prolazio. Posada im je bacila nekoliko flaša, ali su, kako je rekao Rana, Egipćani sve to uzeli i izbila je tuča sa ostalim putnicima, koji su konačno uspeli da podele vodu. Zatim je, kako je rekao, motor ponovo počeo da radi i koča je nastavila svoje putovanje, ali je bila prinuđena da se ponovo zaustavi nakon otprilike pola sata. Rana je bio na kolenima, uplašen i molio se. Posada je ugasila motor, tvrdi Rana, tako da brodovi koji prolaze nisu mogli da ga čuju.

Iznenada, rekao je, čamac je počeo da se okreće na jednoj strani i uzima vodu. U panici koja je usledila, mnogi su pojurili na suprotnu stranu i tada se čamac prevrnuo. Rana je skočio u more i, uprkos tome što nije znao da pliva, ostao je na površini nekoliko minuta dok ga „veliki brod“ nije vratio. Njegova žena i deca, zatvoreni u kolibi, nisu bili te sreće.

Obojica su detaljno opisali kako su završili na čamcu. Hasan je živeo u predgrađu sirijske prestonice Damaska, gde se vratio nakon što je tri godine radio u Libanu.

U nadi da će otići u Nemačku, prvo je odleteo u Libiju, gde je radio na slabo plaćenim poslovima 40 dana, pre nego što su ga trgovci ljudima odveli u niz „utočišta“, od kojih je poslednje bilo 300 ljudi.

U petak, 9. juna, kamion ih je odvezao u luku, gde su ih manji čamci prevezli do kočarice, koju je Hasan opisao kao staru i zarđalu. Njegov otac je dao 4.500 dolara posredniku koji bi platio trgovcima po Hasanovom dolasku u Italiju.

Rana je rekao da je platio 8.000 dolara jednom Pakistancu u Libiji. Njegov brat, koji živi u Italiji i koji je organizovao isplatu, predao bi ostatak novca za njegov prelazak, Rana nije znao koliko, po dolasku u Italiju.

Rani je vraćeno 2.000 dolara od 8.000 dolara koje je platio osobi u Libiji, bratu čoveka kojeg je platio. Rana je rekao da je njegov sunarodnik koji je živeo u Libiji bio vlasnik kočarice.

Rana i njegova porodica stigli su do Libije preko Dubaija i Egipta pre nego što su automobilom odvedeni u niz utočišta na putovanju koje je trajalo skoro mesec dana i završilo u Tobruku u Libiji.