Studija otkriva da ljudski mozak reaktivira mentalne reprezentacije prošlih događaja tokom novih iskustava

Studija otkriva da ljudski mozak reaktivira mentalne reprezentacije prošlih događaja tokom novih iskustava

Studije neuronauke su pokazale da dok se miševi i drugi glodari kreću po lavirintu, njihov mozak često „presvira“ relevantne događaje iz prošlosti. Ovo mentalno ponavljanje događaja, kao što je ruta kojom se ide do njihovog trenutnog položaja, moglo bi pomoći glodarima da naprave mentalnu mapu prostornog okruženja i razumeju svoj položaj u njemu.

Istraživači sa Univerzitetskog koledža u Londonu i Univerziteta Kueen Mari u Londonu nedavno su istražili mogućnost da ljudski mozak takođe reproducira prošle događaje kako bi dao smisao evoluirajućim, neprostornim iskustvima. Njihovi nalazi, objavljeni u Nature Neuroscience, potvrđuju ovu hipotezu i sugerišu da bi proces kroz koji ljudski mozak reaktivira ove događaje mogao biti daleko složeniji od onog uočenog kod glodara.

„Znamo da mozak može da ‘reproducira’ informacije koje su se nalazile u prošlosti, iako je to uglavnom proučavano u zadacima navigacije koji uključuju glodare“, rekao je za Medical Kspress Avital Hahami, jedan od istraživača koji su sproveli studiju. „Takođe znamo da ljudski mozak usitnjava naše tekuće iskustvo u manje događaje kojih se kasnije možemo prisetiti kao narativ našeg svakodnevnog iskustva (na primer, vaši jutarnji događaji mogu uključivati odlazak na posao, dolazak u kancelariju, odlazak na sastanak, itd.).

„Pitali smo se da li ljudski mozak takođe reproducira informacije iz prošlosti kako bi ove različite događaje povezao sa sveobuhvatnim razumevanjem naših iskustava (npr., omogućavajući nam da razumemo zašto je sastanak počeo bez nas povezivanjem ovog sadašnjeg događaja sa prošlim događajem, kao što je cev kasniti).“

Hahami i njene kolege pokušale su da osmisle eksperiment koji bi mogao da izazove ponavljanje prošlih događaja kao što je primećeno kod glodara, ali tokom neprostornih svakodnevnih iskustava. Na kraju, odlučili su da zamole svoje učesnike da pogledaju film ili slušaju audio zapise ispričane priče dok snimaju svoju moždanu aktivnost koristeći funkcionalni skener magnetne rezonance (fMRI).

„Filmovi i priče simuliraju iskustva iz stvarnog sveta, jer su sastavljeni od događaja koji bi trebalo da budu povezani da bi se razumeo celokupni narativ“, objasnio je Hahami. „Razvili smo novu fMRI metodu da bismo tražili reprizu prošlih informacija u prelazima između scena filma/priče. U osnovi smo pitali — da li bi naš mozak ponovio informacije iz prošlosti koje su potrebne za tumačenje scene koju smo upravo primetili?“

Zanimljivo je da su Hahami i njene kolege otkrili da su se, dok su učesnici bili uključeni u naraciju filma ili priče, u njihovom mozgu ponovo aktivirali prikazi prošlih događaja, koji su bili potrebni da bi se dobila smisao svake sadašnje scene. Za razliku od glodara, ove reaktivacije su se pojavile dok su učesnici gledali film ili slušali priču, a ne tokom perioda odmora od zadatka.

„Otkrili smo da isti regioni mozga koji reprodukuju prostorne informacije u mozgu glodara takođe reproduciraju narativne događaje u ljudskom mozgu“, rekao je Hahami. „Drugim rečima, repriza, za koju se ranije smatralo da uglavnom podržava prostornu navigaciju, takođe bi mogla da leži u osnovi ljudske sposobnosti da da smisao narativa. Štaviše, dok su istraživanja na glodarima predložila da se ponavljanje koristi za čuvanje prošlih događaja u memoriji, uglavnom kada se glodari odmaraju ili spavanja, predlažemo da se može koristiti i za davanje smisla sadašnjosti, u hodu, dok se događaji odvijaju.“

Sve u svemu, nedavni rad ovog tima istraživača sugeriše da dok ljudi pokušavaju da shvate svoja sadašnja iskustva, njihov mozak može kontinuirano reaktivirati relevantne prošle događaje. Ova zapažanja bi uskoro mogla da inspirišu dalje studije koje imaju za cilj bolje razumevanje ovog fascinantnog procesa „ponovnog igranja“ i njegovih drugih funkcionalnih uloga.

„Moždani mehanizam koji je ispitan u našem radu je primer procesa koji je široko proučavan kod glodara, ali bi mogao imati bogatiju funkciju kod ljudi“, dodao je Hahami. „Sada bi bilo zanimljivo proučiti da li bi ljudi koji pate od kliničkih stanja, koje karakteriše abnormalna integracija informacija, imali neispravan mehanizam reprodukcije.