Konsenzus o lečenju aneurizmatičnog subarahnoidalnog hidrocefalusa povezanog sa krvarenjem

Konsenzus o lečenju aneurizmatičnog subarahnoidalnog hidrocefalusa povezanog sa krvarenjem

Hidrocefalus povezan sa aneurizmatičnim subarahnoidnim krvarenjem (aSAH-H) je klinički sindrom koji dovodi do prekomerne akumulacije cerebrospinalne tečnosti (CSF) i povećanja komora u mozgu. aSAH-H je složen patofiziološki sindrom i često može dovesti do kognitivnog oštećenja i neuroloških oštećenja. Akutni hidrocefalus (manje od 3 dana aSAH) može dovesti do fatalne cerebralne kile, dok hronični hidrocefalus (više od 3 dana aSAH) može negativno uticati na kvalitet života pacijenta.

Uprkos složenosti povezane sa ovim stanjem, postoji nedostatak dijagnostičkih kriterijuma i protokola lečenja za aSAH-H, ne samo u Kini, već i drugde. Štaviše, nedostatak konsenzusa među kliničarima o preferiranom tretmanu za aSAH-H zahteva hitnu potrebu za jasnoćom i doslednim standardima.

Profesor Šuo Vang sa Odeljenja za neurohirurgiju u Pekinškoj bolnici Tiantan, Medicinski univerzitet Kapital, nedavno je vodio ekspertsku grupu iz Kine da pregleda i napravi konsenzus o upravljanju aSAH-H. Studija je objavljena u obliku smernica za konsenzus u kineskom Neurosurgical Journalu. Dr Hua Lu sa Odeljenja za interventnu neuroradiologiju u bolnici u provinciji Đangsu zajedno sa prof. Vangom su odgovarajući autori ove studije.

„Hidrocefalus je uobičajena komplikacija nakon aSAH i trenutno je dijagnoza i lečenje aSAH-H zamagljeni nedostatkom jasnoće i nedoslednosti standarda. Želeli smo da napravimo definitivan napredak ka otklanjanju nejasnoća vezanih za njegov tretman“, objašnjava prof. Vang. Panel eksperata pregledao je najnoviju literaturu o aSAH-H iz Kine i drugih zemalja kako bi izgradio konsenzus.

U pogledu pojave, stručnjaci su identifikovali da je aSAH-H određen lokacijom aneurizme, intraventrikularnim krvarenjem i zapreminom subarahnoidnog krvarenja. Poremećaji u cirkulaciji likvora podstiču patogenezu aSAH-H, povećavaju ventrikularni sistem i oštećuju belu materiju mozga. U pogledu faktora koji doprinose riziku od aSAH-H, stručnjaci su zaključili da su starost, obim subarahnoidalnog krvarenja, lokacija i veličina aneurizme povezani sa pojavom.

Konsenzus navodi da standardni pristup dijagnozi treba da uključi pregled pacijentove istorije aSAH-H, identifikaciju njegovih kliničkih manifestacija i kompjuterizovanu tomografiju (CT) glave da bi se otkrilo abnormalno povećanje komora.

Štaviše, konsenzus navodi da bi glavni cilj lečenja aSAH-H trebalo da bude oslobađanje prekomernog intrakranijalnog pritiska ili rešavanje patoloških promena u moždanom tkivu kako bi se sprečilo dalje oštećenje i gubitak neuroloških funkcija. Ovo može uključivati lekove koji inhibiraju lučenje CSF-a ili hirurške intervencije, kao što su drenaža CSF-a, operacija CSF šanta i CSF intrakranijalna diverzija.

Štaviše, konsenzus smernica preporučuje spoljnu ventrikularnu drenažu i obezbeđivanje bezbednog uklanjanja drenažne cevi CSF u slučaju akutnog hidrocefalusa. Ventrikuloperitonealni šant se preporučuje za slučajeve hroničnog hidrocefalusa. Efikasnost procedure šanta može se potvrditi pozitivnom lumbalnom punkcijom koja prethodi operaciji.

Na kraju, konsenzus predlaže mere za minimiziranje postoperativnih komplikacija. Preporučuje se stroge aseptične hirurške procedure, kateteri protiv sifona i šanta podesivi po pritisku, praćenje kliničkih manifestacija i korišćenje slikovnih i laboratorijskih pregleda za lečenje.

Budeći nadu u vezi sa ovim razvojem, prof. Vang kaže: „Ovaj konsenzus stručnjaka se odnosi na odrasle, ali je dobra referentna tačka za kliničku dijagnozu i lečenje. Dalja istraživanja će svakako poboljšati proces dijagnoze i lečenja aSAH-H.“