Elektronski zdravstveni kartoni mogu sadržati pristrasnost, što može uticati na klinička ispitivanja

Elektronski zdravstveni kartoni mogu sadržati pristrasnost, što može uticati na klinička ispitivanja

Rezultati kliničkih ispitivanja su dobri onoliko koliko su dobri podaci na kojima počivaju. Ovo je posebno tačno u pogledu raznolikosti – ako je većina ljudi u ispitivanju iz određene rase ili socioekonomske grupe, rezultati možda neće biti široko primenljivi.

Ovaj oblik potencijalne pristrasnosti nije novi koncept. Ali grupa istraživača sa Univerziteta Ilinois u Čikagu i kolege su identifikovali potencijalni skriveni izvor pristrasnosti: elektronske zdravstvene kartone.

U nedavnom komentaru Contemporary Clinical Trials, istraživači objašnjavaju kako ugrađena pragmatična klinička ispitivanja, ili ePCT, koja testiraju efikasnost medicinskih intervencija u stvarnim okruženjima, potencijalno izostavljaju ljude koji su iz nedovoljno zastupljenih i nedovoljno opserviranih grupa. Čak i kada su uključeni učesnici iz ovih grupa, istraživači mogu prikupiti nepotpune ili netačne podatke. Ovakve vrste ispitivanja se sprovode tokom rutinske kliničke nege na širokom spektru pacijenata, za razliku od tradicionalnijih kliničkih ispitivanja koja koriste laboratorijske uslove i imaju stroža pravila o tome ko je kvalifikovan, često isključujući ljude sa osnovnim zdravstvenim stanjima.

Ugrađena pragmatična klinička ispitivanja se u velikoj meri oslanjaju na elektronske zdravstvene kartone za prikupljanje podataka, što je na nekoliko načina problematično, pišu autori. Za početak, samo ljudi koji pristupaju zdravstvenim uslugama imaće zdravstveni karton, tako da zdravstvene informacije iz grupa koje imaju poteškoća da vide pružaoce zdravstvenih usluga, zbog troškova ili vremena putovanja ili nepoverenja u zdravstveni sistem, neće biti u ovim sistemima. . Štaviše, ePCT se ponekad oslanjaju na učesnike da sami prijave svoje simptome u okviru portala za pacijente koji ih povezuje sa njihovim elektronskim zapisima. Ali ovi sistemi mogu biti nepristupačni za ljude koji nemaju pouzdan pristup internetu i pametnim telefonima, a takođe mogu biti teški za razumevanje za one sa nižim obrazovanjem ili koji imaju poteškoća sa jezicima koji se koriste u upitnicima.

Ovo oslanjanje na elektronske zapise je „skoro skriveni oblik pristrasnosti“, objasnio je dr Endrju Bojd, vanredni profesor biomedicinskih i zdravstvenih informacionih nauka UIC-a i glavni autor komentara.

Isključivanje određenih grupa postaje samostalni ciklus. Kada grupe nisu uključene u ispitivanja, one ne obaveštavaju o rezultatima ispitivanja, što znači da zdravstveni radnici koji se kasnije oslanjaju na te rezultate možda neće davati dobre savete ljudima iz tih istih nedovoljno zastupljenih grupa – svi oni nastavljaju da pogoršavaju zdravstvene nejednakosti. Ovo je posebno problematično kada su u pitanju algoritmi veštačke inteligencije, koji su sve češći u donošenju medicinskih odluka, objasnio je Bojd.

„Ako ove grupe nisu namerno tražene za suđenja, onda na kraju AI ili mašinsko učenje neće zadovoljiti njihove potrebe“, rekao je on.

Ovo je posebno frustrirajuće jer se ePCT generalno smatra načinom uključivanja raznovrsnijih učesnika u klinička ispitivanja širenjem izvan granica rigidnije kontrolisanih tradicionalnih ispitivanja.

Judith Schlaeger, vanredna profesorka na Koledžu za medicinske sestre i viši autor komentara, bila je zapanjena činjenicom da je popunjavanje zdravstvenih kartona u elektronskom zdravstvenom kartonu toliko automatski deo posla kliničara da oni retko zastaju da razmišljaju o implikacijama u u smislu koliko su tačni podaci.

„Ovo je sve u pozadini, ali je toliko važno u smislu uticaja na zdravlje ljudi“, rekla je ona.

Autori nude nekoliko ideja kako popraviti situaciju.

Na primer, istraživači bi mogli da koriste tekstualne poruke da regrutuju učesnike koji nemaju elektronski zdravstveni karton. Ovo bi takođe pomoglo onima koji imaju elektronski zapis, ali nemaju lak pristup internetu i možda će morati da provedu dosta vremena putujući do, recimo, biblioteke da bi koristili računar.

Studije koje koriste rezultate prijavljene od pacijenata moraju takođe osigurati da su upitnici napisani do odgovarajućeg nivoa pismenosti. Autori preporučuju da se grupe iz zajednice uključe u pregled ovakvih upitnika. I trebalo bi da uključe više pitanja o životima učesnika da bi stekli potpuniju sliku o njihovom ukupnom zdravlju, kao što je da li imaju lak pristup prodavnici prehrambenih proizvoda i apoteci ili da li je njihov komšiluk bezbedan. Elektronski zdravstveni kartoni takođe treba da sadrže informacije o višestrukim identitetima i iskustvima ljudi, kao što su religija, seksualni identitet i obrazovni status, tako da istraživači mogu da razmotre efekte intersekcionalnosti na ono što se testira u ePCT-u.

Komentar je izrastao iz diskusija među nacionalnom grupom istraživača koji svi sprovode ePCT. U UIC-u, autori su deo studije o korišćenju vođene relaksacije i akupunkture za smanjenje hroničnog bola bolesti srpastih ćelija. Ti istraživači, koji su takođe autori ovog dela, uključuju Kristal Patil, profesorku na Koledžu medicinskih sestara, studentkinju medicinskih sestara Huanitu Darbi i studenta biomedicinske informatike Džonatan Li.