Hemikalija koja se nalazi u uobičajenom zaslađivaču oštećuje DNK

Hemikalija koja se nalazi u uobičajenom zaslađivaču oštećuje DNK

Nova studija otkriva da je hemikalija nastala kada varimo široko korišćeni zaslađivač „genotoksična“, što znači da razbija DNK. Hemikalija se takođe nalazi u tragovima u samom zaslađivaču, a nalaz postavlja pitanja o tome kako zaslađivač može doprineti zdravstvenim problemima.

U pitanju je sukraloza, široko korišćeni veštački zaslađivač koji se prodaje pod trgovačkim imenom Splenda. Prethodni rad istog istraživačkog tima utvrdio je da se nekoliko jedinjenja rastvorljivih u mastima proizvodi u crevima nakon gutanja sukraloze. Jedno od ovih jedinjenja je sukraloza-6-acetat.

„Naš novi rad utvrđuje da je sukraloza-6-acetat genotoksičan“, kaže Suzan Šifman, odgovarajući autor studije i pomoćni profesor na zajedničkom odeljenju za biomedicinski inženjering na Državnom univerzitetu Severne Karoline i Univerzitetu Severne Karoline u Čepel Hilu. „Takođe smo otkrili da se količine sukraloze-6-acetata u tragovima mogu naći u sukralozi koja se nalazi na polici, čak i pre nego što se konzumira i metabolizira.

„Da ovo stavimo u kontekst, Evropska agencija za bezbednost hrane ima prag toksikološke zabrinutosti za sve genotoksične supstance od 0,15 mikrograma po osobi dnevno“, kaže Šifman. „Naš rad sugeriše da količine sukraloze-6-acetata u tragovima u jednom dnevnom napitku zaslađenom sukralozom prelaze taj prag. A to čak ni ne uzima u obzir količinu sukraloze-6-acetata koja se proizvodi kao metaboliti nakon što ljudi konzumiraju sukralozu.“

Za ovu studiju, istraživači su sproveli niz in vitro eksperimenata izlažući ljudske krvne ćelije sukraloza-6-acetatu i nadgledajući markere genotoksičnosti.

„Ukratko, otkrili smo da je sukraloza-6-acetat genotoksičan i da je efikasno razbio DNK u ćelijama koje su bile izložene hemikaliji“, kaže Šifman.

Istraživači su takođe sproveli in vitro testove koji su izložili ljudska crevna tkiva sukraloza-6-acetatu.

„Druge studije su otkrile da sukraloza može negativno da utiče na zdravlje creva, pa smo želeli da vidimo šta se tamo dešava“, kaže Šifman. „Kada smo sukralozu i sukraloza-6-acetat izložili epitelnom tkivu creva – tkivu koje oblaže zid vašeg creva – otkrili smo da obe hemikalije izazivaju ‘curenje creva’. U osnovi, oni čine zid creva propusnijim. Hemikalije oštećuju ‘čvrste spojeve’ ili interfejse, gde se ćelije u zidu creva spajaju jedna sa drugom.

„Krva creva su problematična, jer to znači da stvari koje bi se normalno izbacile iz tela fekalijama umesto toga cure iz creva i apsorbuju se u krvotok.“

Istraživači su takođe pogledali genetsku aktivnost ćelija creva da vide kako su reagovale na prisustvo sukraloza-6-acetata.

„Otkrili smo da ćelije creva izložene sukraloza-6-acetatu imaju povećanu aktivnost u genima povezanim sa oksidativnim stresom, upalom i karcinogenošću“, kaže Šifman.

„Ovaj rad izaziva mnoštvo zabrinutosti u vezi sa potencijalnim zdravstvenim efektima povezanim sa sukralozom i njenim metabolitima. Vreme je da se ponovo razmotri bezbednosni i regulatorni status sukraloze, jer sve više dokaza da ona nosi značajne rizike. Ako ništa drugo, ohrabrujem ljude da izbegavate proizvode koji sadrže sukralozu. To je nešto što ne bi trebalo da jedete.“

Rad, „Toksikološka i farmakokinetička svojstva sukraloze-6-acetata i njegove roditeljske sukraloze: in vitro testovi skrininga“, objavljen je u časopisu Journal of Toxicology and Environmental Health, Part B. Koautor rada je Troi Nagle, uvaženi profesor biomedicinskog inženjerstva u državi NC i UNC i uvaženi profesor elektrotehnike i računarstva u državi NC; Terrence Furei, profesor genetike i biologije na UNC; i Elizabeth Scholl, bivša istraživačica u državi NC koja je trenutno u Sciome LLC.