Studija pokazuje klinički relevantan nedostatak „hormona vezivanja“ oksitocina

Studija pokazuje klinički relevantan nedostatak „hormona vezivanja“ oksitocina

Hormon oksitocin je važan za društvenu interakciju i kontrolu emocija. Nedostatak ovog hormona se ranije pretpostavljao kod raznih bolesti kao što je autizam, ali nikada nije dokazan. Sada su po prvi put istraživači sa Univerziteta u Bazelu i Univerzitetske bolnice u Bazelu uspeli da pokažu nedostatak oksitocina kod pacijenata sa nedostatkom vazopresina uzrokovan bolešću hipofize. Ovo otkriće može biti ključno za razvoj novih terapijskih pristupa.

Hormoni oksitocin i vazopresin se proizvode u istoj oblasti mozga i takođe su veoma slični po strukturi. Pacijenti sa retkim nedostatkom vazopresina ne mogu da koncentrišu urin i zbog toga gube litre vode. Da bi nadoknadili ovaj gubitak, dužni su da piju do 10 litara ili više dnevno.

Sa sprejom za nos ili tabletom koja sadrži sintetički proizveden vazopresin, ovi simptomi se obično mogu lečiti bez ikakvih problema. Međutim, čak i uz ovaj tretman, mnogi pacijenti prijavljuju anksioznost, imaju problema sa društvenim interakcijama ili pokazuju narušenu emocionalnu svest.

Ovi simptomi mogu biti posledica nedostatka oksitocina, takođe poznatog kao „hormon vezivanja“. „Pošto je proizvodnja dva hormona anatomski tako blizu, poremećaji koji uzrokuju nedostatak vazopresina mogu uticati i na neurone koji proizvode oksitocin“, objašnjava dr Cihan Atila, endokrinolog i glavni autor studije koja je sada objavljena u časopisu The Lancet dijabetes i endokrinologija.

Oksitocin je, međutim, teško izmeriti i potreban je „test stimulacije“ da bi se dobio pouzdan rezultat. Ovaj test stimuliše lučenje oksitocina, odnosno oslobađanje hormona u telu. MDMA (3,4-metilendioksi-N-metamfetamin), poznatiji kao ekstazi, je jedna takva stimulativna supstanca.

Istraživači sa Univerziteta u Bazelu i Univerzitetske bolnice u Bazelu, predvođeni profesorkom Mirjam Christ-Crain, sada su pokazali da su nivoi oksitocina 8,5 puta veći kod zdravih osoba nakon jedne doze MDMA, dok ostaju nepromenjeni kod onih sa nedostatkom vazopresina. . Ovo pruža jak dokaz da je njihova proizvodnja oksitocina takođe oštećena.

Kao što se očekivalo, povećanje oksitocina kod zdravih osoba nakon doze MDMA izazvalo je prosocijalno ponašanje i povećanje empatije, u kombinaciji sa smanjenjem simptoma anksioznosti. Kod pacijenata sa nedostatkom vazopresina, pak, nije bilo promena u ovim oblastima. „Nedostatak oksitocina kod ljudi sa nedostatkom vazopresina bi barem delimično objasnio ovaj nalaz“, kaže endokrinolog Atila.

„Ovi rezultati stoga po prvi put dokazuju da klinički relevantan nedostatak oksitocina zaista postoji. Ovo otkriće otvara nove terapijske mogućnosti i moglo bi biti interesantno za druge bolesti kao što je autizam“, kaže Mirjam Christ-Crain, vođa studije i zamenik šefa endokrinologije u Univerzitetskoj bolnici.

Pored toga, rezultati doprinose dubljem razumevanju oksitocina kao ključnog hormona za socio-emocionalne efekte. Isti istraživači na Odeljenju za klinička istraživanja trenutno planiraju veliku studiju kako bi istražili da li tretman oksitocinom može poboljšati psihološke simptome kod pacijenata sa nedostatkom vazopresina.