Kako održati solidarnost koju je stvorio COVID-19 iako je SZO okončala međunarodnu vanrednu situaciju

Kako održati solidarnost koju je stvorio COVID-19 iako je SZO okončala međunarodnu vanrednu situaciju

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je kraj globalne vanredne situacije izazvane pandemijom COVID-19. Iako COVID-19 i dalje predstavlja opasnost za mnoge, posebno sa mogućnošću novih varijanti, stručnjaci pozivaju da krenemo dalje kako bismo se pripremili za sledeću pandemiju.

Pandemija je izazvala značajne patnje. SZO procenjuje da je umrlo oko 6,9 miliona ljudi, iako je pravi broj smrtnih slučajeva verovatno mnogo veći. Tome se dodaju i gubitak i bol koji doživljavaju mnogi širom sveta.

Ali pandemija je takođe stvorila uslove za jednu vrstu globalne, nacionalne i lokalne solidarnosti koja je retko viđena ranije. U Kanadi smo videli ovu jedinstvenu solidarnost u domaćem pokretu „brige“, ​​gde su se volonteri organizovali onlajn da pruže ruku pomoći komšijama i strancima.

Tokom vrhunca pandemije, u Kanadi je postojala najmanje 191 grupa za negovanje. Pokret je pokazao dobru volju „ljubaznih Kanađana“ i bio je pohvaljen širom sveta.

Studija koju su vodili istraživači sa Univerziteta Mekmaster o grupama za brigu o Fejsbuku otkrila je da je većina postova bila da se traže ili nude materijali kao što su lična zaštitna oprema, hrana i odeća ili usluge poput preuzimanja namirnica i recepata.

Takođe je bilo dosta razmenjivanja informacija o COVID-19, ažuriranja zajednice, inspiracije i saveta. Novinski izveštaji pokrivali su ove dirljive priče od obale do obale. Od Halifaksa do Hamiltona i Kamlupsa, mnogi negovatelji su ovu pomoć nazvali „spasonosnom“.

Ovo je posebno bio slučaj za ranjivu populaciju kao što su starije osobe, osobe sa invaliditetom i osobe sa oslabljenim imunitetom.

Čini se da su tokom tih ranih dana ljudi zaboravili na svoje razlike i udružili se u jedinstvo kako bi se osećali jači protiv zajedničkog neprijatelja COVID-19.

Ali krize i katastrofe takođe mogu „podići veo“. One mogu biti transformativne ili potvrđujuće, generisati nove načine razmišljanja ili ojačati preovlađujuće strukture moći.

Katastrofe poput pandemije pružaju priliku da se ispita izuzetak kako bi se razumelo pravilo i razotkrile nejednake društvene strukture koje se često kriju u svakodnevnom životu.

Studija Univerziteta u Gelfu pokazala je da su se 2020. godine, kako je nastupila realnost pandemije, diskusije u grupama staratelja okrenule teškim temama socijalne pravde, nejednakosti i kolonizacije.

Jedna organizatorka grupe koja je učestvovala u studiji izjavila je da oseća da je COVID-19 otkrio izazove sa kojima se suočavaju marginalizovani ljudi.

„[Ono] je skinulo masku sa ovoga, ali kada COVID nestane, ovi problemi ne nestaju… tako da je sada vreme da tu masku skinemo kako bismo bili sigurni da kako god da izgleda na drugoj strani Na strani COVID-a, ima više pravičnosti, ima više pravde, ima više podrške i negovanja i priznanja da smo predugo skrivali ljude i ignorisali probleme.“

Na primer, nepravedno uvođenje vakcina otkrilo je kako su vlade istorijski zanemarivale zajednice sa nižim prihodima i rasne zajednice. To je podstaklo lekare, stručnjake za javno zdravlje i zagovornike zajednice da zahtevaju bolje od vlade.

Mnogi ljudi vide nepravdu u tome kako su najugroženija naselja, gde su ljudi obavljali osnovne poslove u prodavnicama, fabrikama, kamionima i bolnicama, imala najnižu stopu vakcinacije, dok su naselja sa visokim prihodima prepuna belih kragni i radnika na udaljenim mestima imala najveću vakcinaciju stope .

Kako se globalna vanredna situacija završava, moramo da se zapitamo kako bi svet posle pandemije mogao biti pravedniji, pravedniji i negovan.

Za početak, možemo da unesemo energiju brige za druge u našu politiku. Pandemija je omogućila ljudima da se povežu sa strancima u svojim susedstvima i zemlji kroz razvoj dobre volje zajednice u različitim geografskim područjima. To je ono što je politikolog Benedikt Anderson nazvao društveno konstruisanim „zamišljenim zajednicama“.

Tokom pandemije, osvetlile su se potrebe onih kojima se retko daje prioritet u politici, kao što su starije osobe na dugotrajnoj nezi, deca, domaćinstva sa niskim primanjima i osobe sa oslabljenim imunitetom.

Politika se odnosi na to ko šta dobija, gde i kako i to smo videli na delu tokom pandemije.

Našu novostečenu političku svest možemo primeniti na predstojećim izborima u Torontu i Alberti i težiti da postignemo politiku koja teži pravednijem, pravednijem i negovanju pristupa raspodeli resursa kroz politike zasnovane na dokazima.

Drugo, pandemija je građanima pružila vreme i motivaciju da namerno razmišljaju o životu. Neki su tvrdili da je pandemija prilika da se „preispita budućnost čovečanstva“ sa fokusom na ponovnom osmišljavanju načina na koji želimo da živimo u budućnosti. Zaista, mnogi ljudi su prilagodili zdravije ponašanje i održiviji način života.

U Velikoj Britaniji, 85 odsto potrošača je izjavilo da je usvojilo barem jednu održivu promenu načina života tokom pandemije.

Ograničenja putovanja zbog pandemije takođe su proizvela neke pozitivne efekte na životnu sredinu širom sveta. Putovanje avionom se značajno smanjilo i podiglo pragove za ljude za ono što opravdava njihove emisije ugljenika.

Drugi su postali etičniji potrošači kao deo lokalnog pokreta prodavnica. Više od 80 odsto Kanađana prijavilo je želju da podrži lokalna mala preduzeća tokom praznične sezone 2021.

Sve ovo simbolizuje promenu u razmišljanju. Dok razmišljamo o poslednje tri godine, hajde da iskoristimo priliku da iskoristimo iskustvo da stvorimo pravedniji, pravedniji i negujući svet posle pandemije.