Eksperiment pokazuje da misli utiču na taktilnu percepciju

Eksperiment pokazuje da misli utiču na taktilnu percepciju

Ako iskreno verujemo da je naš kažiprst pet puta veći nego što zaista jeste, naše čulo dodira se poboljšava. Istraživači sa Univerziteta Rur u Bohumu pokazali su da je to slučaj u eksperimentu u kojem su učesnici stavljeni pod profesionalnu hipnozu. Kada su učesnici signalizirali da razumeju suprotnu hipnotičku sugestiju da je njihov kažiprst pet puta manji nego što je zapravo bio, njihov osećaj dodira se shodno tome pogoršao.

Studija pokazuje da je naša taktilna percepcija pod uticajem naših mentalnih procesa i da može biti izmenjena. Naučna zajednica je podeljena po ovom pitanju. Na čelu sa PD dr Hubertom Dinseom, profesorom Albertom Neven-om i profesorom Martinom Tegenthoffom, istraživači su objavili svoje nalaze u časopisu Scientific Reports 21. aprila 2023. godine.

Istraživači su merili taktilnu percepciju svojih 24 učesnika testa koristeći metod diskriminacije u dve tačke. Ovo uključuje kažiprst koji opušteno leži na uređaju sa dve igle koje uzastopno dodiruju prst bezbolno ali primetno.

„Ako su igle dovoljno udaljene jedna od druge, lako možemo razlikovati dve tačke kontakta“, objašnjava Hubert Dinse sa Neurološke klinike Berufsgenossenschaftliches Universitatsklinikum Bergmannsheil. „Ali ako su igle veoma blizu jedna drugoj, dodir osećamo samo na jednom mestu.“

Na određenoj udaljenosti između igala, osećaj se menja od osećaja dve igle do osećaja samo jedne, iako su dve predstavljene. Ovaj prag diskriminacije je stabilan za svaku osobu s obzirom na normalnu svakodnevnu svest.

„Želeli smo da saznamo da li je moguće promeniti ovaj prag osećaja aktiviranjem verbalno artikulisane misli u osobi“, objašnjava Albert Neven sa Instituta za filozofiju II na Univerzitetu Rur u Bohumu.

Istraživački tim je odabrao dva misaona znaka: „Zamislite da vam je kažiprst pet puta manji“ i „Zamislite da vam je kažiprst pet puta veći“. Da bi posebno aktivirali ove semantičke sadržaje, istraživači su koristili hipnotičku sugestiju. Tokom kontrolisanog stanja hipnoze izazvanog od strane profesionalnog hipnotizera, od učesnika je zatraženo da iskreno prihvati prvo uverenje za niz testova, a zatim i drugo.

Ispitanici su učestvovali u ukupno četiri eksperimenta za određivanje praga osećaja u svakom slučaju: pod normalnom svakodnevnom svešću, pod hipnozom bez sugestije i pod dva hipnotička stanja sa sugestijama većeg ili manjeg kažiprsta.

„Pragovi diskriminacije nisu se razlikovali kada su mereni tokom normalne svesti i hipnoze bez sugestije. Ovo podržava našu preliminarnu pretpostavku da hipnoza sama po sebi ne dovodi do promena“, kaže Martin Tegentof. „Međutim, ako se verovanja indukuju kao sugestije pod hipnozom, primećujemo sistematsku promenu praga taktilne diskriminacije.

Kada je ispitanik zamislio da je njihov kažiprst pet puta veći nego što je zapravo bio, njihov prag diskriminacije se poboljšao i mogli su da osete dve igle, čak i kada su bile bliže jedna drugoj. Kada je sugestija da im je kažiprst pet puta manji, prag diskriminacije se pogoršao. To znači da su verovanja ta koja menjaju percepciju. Rezultati ponašanja su podržani paralelnim snimcima moždane aktivnosti kao što su spontani EEG i senzorni evocirani potencijali.

Naučna zajednica je podeljena po pitanju da li se na perceptivne procese može uticati samo semantički sadržaj – stručnjaci to nazivaju pitanjem kognitivne prodornosti percepcije. „Naša studija pruža još jedan građevinski blok koji podržava ideju da takvi uticaji verovanja odozgo nadole na percepciju zaista postoje“, kaže Hubert Dinse. „Verovanja kojih se držimo zaista menjaju način na koji doživljavamo svet.