Novootkriveni mehanizam imunog sistema suzbija parazitsku infekciju

Novootkriveni mehanizam imunog sistema suzbija parazitsku infekciju

Interferon tipa I, protein koji je važan za odbranu organizma od virusa, igra ključnu ulogu u suzbijanju upale kod miševa zaraženih parazitom šistozoma, otkrili su istraživači imunologije Penn State. Ovo otkriće može dovesti do efikasnih terapija za one koji pate od šistosomijaze, odmah iza malarije kao najrasprostranjenije parazitske bolesti na svetu.

Parisa Kalantari, docent za imunologiju na Penn State College of Agricultural Sciences, i koautori su nedavno objavili ove nalaze u Proceedings of the National Academy of Sciences.

Šistozomi su parazitski crvi koji se prenose vodom i koji su odgovorni za više od 250 miliona ljudskih infekcija širom sveta. Simptomi šistosomijaze kreću se od osipa, groznice, mrzlice, kašlja i bolova u mišićima do jakog bola u stomaku, uvećanja jetre i slezine, pa čak i smrti u najtežim slučajevima.

Najčešći u Africi, Južnoj Americi i Aziji, šistozomi žive u slatkoj vodi, gde mogu da zaraze ljude koji idu u potoke ili jezera da se rashlade, plivaju ili kupaju. Šistosomijaza nosi visoku stopu reinfekcije – čak i ako se neko oporavio, može se ponovo inficirati kada se vrati u vodu.

Iako je lek pod nazivom Prazikvantel efikasan u lečenju nekih slučajeva, određeni sojevi šistozoma su otporni na lek i ne postoji vakcina za ovu bolest. I iako većina ljudi zaraženih šistozomima razvija blagu formu bolesti, u 5-10% slučajeva bolest je teška i opasna po život.

„Ako mislite na 5-10 odsto od 250 miliona ljudi, to je još mnogo patnje“, rekao je Kalantari. „Zato je važno razviti više terapija za lečenje ove bolesti.“

Kalantari i njeni diplomirani studenti imaju za cilj da shvate zašto neki ljudi razvijaju samo blagi oblik bolesti, a drugi teški.

„Molekularni mehanizmi koji rezultiraju tako širokim razlikama u patologiji nisu dobro shvaćeni“, rekla je ona. „Da bih saznao više o ovim molekularnim mehanizmima, moja laboratorija se fokusira na proučavanje imunoloških odgovora i imunopatologije u mišjem modelu šistosomijaze, koji ima izuzetnu sličnost sa ljudskim stanjem.“

Kalantari je objasnio da su mnogi simptomi šistosomijaze uzrokovani reakcijom tela na jaja koja proizvode crvi. Dok se većina jajnih ćelija izbacuje iz tela, neke postaju zarobljene u različitim telesnim tkivima, oštećujući organe kao što je jetra. Imunske ćelije stupaju u akciju kako bi pokušale da se otarase šistozomskih jaja. Ovaj imuni odgovor dovodi do razvoja granuloma – oblasti čvrsto grupisanih imunih ćelija ili upale.

Kalantari i njene kolege otkrile su imuni mehanizam koji štiti domaćina od razvoja teške imunopatologije – to jest, ovaj mehanizam dovodi do manjih granuloma i manje upale.

„Dakle, možemo videti da interferon tipa I štiti domaćina i da je važan za smanjenje i suzbijanje upale“, rekao je Kalantari.

Tokom svog istraživanja, Kalantari i njene kolege otkrile su drugi mehanizam koji utiče na imuni odgovor na šistozome u domaćinu. Otkrili su da su visoki nivoi gasdermina D, proteina uključenog kada imuni sistem reaguje na infekciju agresivnije nego što bi trebalo, prisutni u specifičnim imunim ćelijama miševa sa teškom bolešću. Ovaj inflamatorni molekul može potisnuti zaštitni put interferona tipa I, što dovodi do upale i teške bolesti.

Kalantarijevi nalazi predstavljaju značajan napredak u razumevanju ova dva molekularna puta.

„Kada je reč o implikacijama na ljudsko zdravlje, razumevanje kako ovi putevi funkcionišu može dovesti do identifikovanja strategija, kao što je terapija interferonom, koja bi mogla da leči šistosomijazu i druga upalna stanja“, rekla je ona.