Supermasivna crna rupa razdire džinovsku zvezdu

Supermasivna crna rupa razdire džinovsku zvezdu

Daleka zvezda, koja umire vatrenom i dramatičnom smrću, rastrgnuta supermasivnom crnom rupom u zaboravljenom uglu neba. Jedan od najsjajnijih, energičnijih, dugotrajnih prolaznih objekata nije buknuo noćnim nebom inspirišući legende i lansirajući civilizacije. Umesto toga, astronomi su, delujući kao nebeski supersleuts, otkrili dokaze o smrtnoj muci zvezde gde se ona godinama skrivala neotkrivena u masi podataka teleskopa prikupljenih kompjuterom.

„To je apsurdno. Ako uzmete tipičnu supernovu i pomnožite je hiljadu puta, još uvek nismo u stanju koliko je ovo sjajno – a supernove su među najsjajnijim objektima na nebu“, rekao je Deni Milisavljević, docent fizike i astronomije na Univerzitetu Purdue College of Science. „Ovo je najenergičniji fenomen sa kojim sam se ikada susreo.“

U astronomiji, stvari koje su najsjajnije su često najenergičnije. Milisavljević, stručnjak za životne cikluse zvezda — posebno za smrt zvezda — primetio je da podaci ukazuju na izuzetno anomalnu opservaciju.

Predmetu je, kao i svim posmatranim, dodeljeno slučajno ime kada je otkriven. Njeno ime je ZTF20abrbeie, ili, kako ga astronomi od milja zovu, „Strašna Barbika“. Barbi za alfanumeričku oznaku i „zastrašujuću” jer je, rekao je Milisavljević, „toliko izvan sebe, njene karakteristike su zastrašujuće”.

Objekat je ono što je poznato kao prolazno – nešto što se posmatra na nebu što se ili pojavljuje, a zatim nestaje ili se menja na neki dramatičan način tokom sati ili dana, a ne vekovima ili milenijumima. U novom radu prihvaćenom za objavljivanje u The Astrophisical Journal Letters (i trenutno dostupan na arKsiv preprint serveru), Milisavljević, njegov diplomirani student Bhagia Subraian i njihov tim analizirali su podatke kako bi zaključili da je svijetli, dugovječni prolazni proces crni rupa u procesu konzumiranja zvezde. Subrajanovo istraživanje se fokusira na analizu velikih podataka podataka o nebu.

„Mislimo da je veoma supermasivna crna rupa uvukla zvezdu i rasparčala je“, rekao je Subrajan. „Sile oko crne rupe, koje se nazivaju plimni poremećaj, povlače druge objekte u procesu koji se zove ‘špagetifikacija’. Mislimo da se to dogodilo, ali na ekstremnim vremenskim skalama: Najmasivnija crna rupa raskida masivnu zvezdu. Trajanje je drugačije od bilo čega što smo ikada ranije videli, i proizvela je najsjajniji prolazni proces u univerzumu.“

Ako je Scari Barbie tako svetla i tako uočljiva, kako je tek sada izašla na videlo, iako skupovi podataka pokazuju da su se prva zapažanja dogodila 2020.

Sakrilo se na vidiku. Iako je svetao, takođe je izuzetno udaljen i u pomalo zapuštenom uglu neba. Anomalija je otkrivena pomoću AI motora Milisavljevićeve laboratorije. Recommender Engine for Intelligent Transient Tracking (REFITT) pročešlja posmatranja sa brojnih teleskopa širom sveta, uključujući one koje je napravio Zvicki Transient Faciliti koristeći Palomar opservatoriju u Kaliforniji.

REFITT radi analizu velikih podataka“, rekao je Milisavljević. „Prečešlja milione upozorenja i otkriva koje interesantne stvari bismo možda želeli da pogledamo bliže. Ovo je odličan primer. Računari su zaista dobri u pronalaženju stvari kada možemo da im kažemo tačno šta da traže. Ali stvari poput ove, anomalne objekte, kompjuter često ni ne zna da traži. Čak nema ni šablon. Ovo se toliko razlikuje od bilo čega drugog što smo ikada videli da nismo stigli ni da pokušamo da ga klasifikujemo. Godinama visi u javnim podacima.“

Kada su tim i REFITT identifikovali zastrašujuću Barbiku (Scary Barbie) kao intrigantnu priliku za istraživanje, koristili su podatke sa drugih teleskopa, uključujući Lick opservatoriju u Kaliforniji i V.M. Keck opservatorija na Havajima. Spektrografska analiza sa tih teleskopa pomogla je timu da da ime čudnom fenomenu o kojem su podaci prijavljeni.

Zastrašujuća Barbika nije samo za redove veličine svetlija i energičnija nego što su bilo koji naučnici o prolaznim pojavama ranije zabeležili, već takođe traje mnogo duže nego uobičajeni tranzijenti. Većina prolaznih stanja traje nedeljama ili mesecima, ali ovaj traje više od 800 dana – više od dve godine – a najnoviji dostupni podaci pokazuju da bi mogao biti vidljiv u godinama koje dolaze.

Sam stvarni događaj – spagetifikacija ove masivne zvezde – može biti mnogo kraćeg trajanja, ali pošto je prolazna pojava tako daleko, zakon relativnosti usporava svetlost dok putuje do ljudskih očiju, čineći da izgleda da traje skoro duplo duže.

Malo je stvari u univerzumu koje mogu biti tako moćne, reakcije koje mogu biti ovako dugovečne“, rekao je Milisavljević. „Ovakva otkrića nam zaista otvaraju oči za činjenicu da još uvek otkrivamo misterije i istražujemo čuda u univerzumu — stvari koje niko ranije nije video.“