Korelacija između Alchajmerove bolesti i crevnog mikrobioma

Korelacija između Alchajmerove bolesti i crevnog mikrobioma

Istraživači sa Univerziteta Nevada u Las Vegasu su identifikovali korelaciju između Alchajmerove bolesti i specifične populacije crevnog mikrobioma. U radu objavljenom u Scientific Reports pod naslovom „Genetske korelacije između Alchajmerove bolesti i rodova crevnog mikrobioma“, istraživači objašnjavaju kako su suzili pretragu na pola tuceta mikroba povezanih sa bolestima, sa jednim koji se odnosi na najznačajniji rizik.

Autori studije ukazuju na sve veći broj istraživanja koja sugerišu da su poremećaji u redovnim odnosima i manja raznolikost crevnog mikrobioma povezani sa neurodegenerativnim bolestima preko neuroinflamatornih procesa preko ose mikrobiom-creva-mozak. Prethodne studije su takođe pokazale da pacijenti sa Alchajmerom imaju upravo tako smanjenu raznolikost mikrobioma.

Istraživači su koristili poligene rezultate rizika, procenu rizika zasnovanu na poznatim genetskim korelacijama sa bolešću, od 119 vrsta mikrobioma za svakog pojedinca iz uzorka otkrića od 1.278 slučajeva sa 1.293 kontrole. Otkrili su da je 20 od 119 rodova značajno povezano sa dijagnozom Alchajmerove bolesti.

Među 20 značajnih vrsta, šest je identifikovano kao verovatno rizične vrste, a ostalih 14 potencijalno zaštitnih vrsta za dijagnozu Alchajmerove bolesti.

Rizični rodovi su uključivali Alistipes i Bacteroides iz tipa Bacteroidetes, Lachnospira i Veillonella iz tipa Firmicutes i Collinsella iz Actinobacteria i Sutterella iz vrste Pseudomonadota. Najznačajnija vrsta povezana sa rizikom bila je Bacteroides.

Za zaštitne vrste, 11 od 14 je bilo iz tipa Firmicutes, dve su bile iz Actinobacteria, a jedna je bila iz Bacteroidetes (Prevotella 9). Najznačajniji zaštitni rod bio je Intestinibacter.

Sami ovi nalazi bili bi zanimljiv rad, ali se činilo da su istraživači više zainteresovani za dobru nauku, pa su svoje rezultate osporili naknadnom analizom.

Druga baza podataka je korišćena iz GenADA, kanadske studije saradnje na više lokacija o pacijentima sa Alchajmerovom bolešću. Iste tehnike su korišćene za pronalaženje korelacije između mikrobioma u 799 slučajeva sa 778 kontrola. Podaci iz ove studije replikacije razlikovali su se od prve u nekim oblastima, ali gde su se dva eksperimenta preklapala u četiri značajne korelacije ukazivali su na najverovatnijeg krivca.

Apolipoprotein E (APOE) je glavni protein koji nosi holesterol i lipide u centralnom nervnom sistemu. Od tri glavne ljudske verzije proteina, APOE2, APOE3 i APOE4, genetska ekspresija APOE4 je jedan od najznačajnijih faktora rizika povezanih sa razvojem kasne Alchajmerove bolesti.

Kada su istraživači dublje pogledali u preklapanja mikrobnih asocijacija sa Alchajmerovom bolešću, otkrili su da ovi pacijenti imaju još nešto zanimljivo zajedničko. Poligenski rezultati rizika četiri vrste mikrobiooma imali su značajne veze sa specifičnom verzijom APOE genotipa rs429358-C.

Collinsella iz tipa Actinobacteria je identifikovana kao faktor rizika za Alchajmerovu bolest iu uzorcima otkrivanja i replikacije i imala je najznačajniju povezanost sa APOE genotipom na rs429358-C.

U radu se ističe da su prethodne studije otkrile da Collinsella korelira sa višim nivoima ukupnog holesterola u serumu i holesterola lipoproteina niske gustine (LDL) kod zdravih odraslih osoba, za koje istraživači spekulišu da bi moglo biti povezano sa interakcijama između Collinsella i APOE.

Istraživači zaključuju da su buduća istraživanja potrebna da bi se istražio odnos između Collinsella, metabolizma lipida i upalnih signala kako bi se razjasnilo kako njihova interakcija utiče na Alchajmerovu bolest i druge bolesti.