Pulsna terapija za neke pacijente sa COVID-19 efikasna

Pulsna terapija za neke pacijente sa COVID-19 efikasna

Iako je lečenje steroidima za COVID-19 navodno korisno u nekim slučajevima, detalji – kao što su gornje granice doziranja i bezbednost ove metode – još uvek nisu razjašnjeni. Sada su japanski istraživači koristili veliki skup podataka i komplikovane statističke metode kako bi izgladili specifičnosti ovog tretmana.

U studiji objavljenoj prošlog meseca u Critical Care, istraživači sa Univerziteta u Osaki otkrili su da kada su ponovljene visoke doze (poznate kao pulsna terapija) steroida metilprednizolona davane pacijentima koji primaju invazivnu mehaničku ventilaciju, postoji veća verovatnoća da će pacijenti umreti; međutim, suprotno je bilo kada su istraživači korigovali podatke zbog osnovne pristrasnosti.

Terapija steroidnim pulsom može smanjiti zapaljenje kod mnogih bolesti i poboljšati ishode pacijenata, ali može izazvati i fatalne komplikacije. Prethodne studije su prijavile različite i ponekad suprotne rezultate sa pulsnom steroidnom terapijom, što može biti zato što mnogi pacijenti primaju tretman kao neku vrstu „Zdravo Marijo“ — što znači da je situacija toliko ozbiljna da su lekari i članovi porodice voljni da pokušaju bilo šta da spasu strpljiv. Ovo može poremetiti povezanost između lečenja i ishoda, nečim čime su istraživači sa Univerziteta u Osaki želeli da se pozabave direktno.

„Imali smo sreće što smo imali pristup podacima o 67.348 hospitalizovanih pacijenata sa COVID-19 u 438 bolnica u Japanu“, kaže profesor Jasuharu Tokuda, autor studije. „Ovaj veliki skup podataka nam je omogućio da koristimo relativno novi statistički model, poznat kao analiza marginalnog strukturnog modela, da sagledamo rezultate pulsne terapije kod različitih vrsta pacijenata sa COVID-19 na nepristrasan način.

Kada su podaci analizirani bez kontrole pristrasnosti, istraživači su otkrili da je pulsna terapija metilprednizolonom jasno povezana sa povećanom smrtnošću u bolnici kod pacijenata koji primaju invazivnu mehaničku ventilaciju, sa 24,7% na 28,6%. Kod pacijenata koji nisu primili invazivnu mehaničku ventilaciju, pulsna terapija je takođe povećala stopu bolničkog mortaliteta, sa 2,3% na 19,5% (Sl. 1). Međutim, kada je istraživački tim uzeo u obzir „Zdravo Marijo pristrasnost“ (postoji i naziv vremenski zavisna pristrasnost) u podacima koristeći najsavremeniju analizu, steroidna pulsna terapija je bila povezana sa manjim rizikom od smrtnosti među COVID-om. 19 pacijenata koji primaju invazivnu mehaničku ventilaciju, ali povećan rizik među pacijentima koji ne primaju ventilaciju.

„Optimalne metode procene su važne kada se analiziraju rezultati studija COVID-19. Ovde smo otkrili da je odgovarajući odabir pacijenata ključan kada se razmatra pulsna terapija metilprednizolonom za hospitalizovane pacijente“, objašnjava primarni koautor, dr Rioto Sakaniva. „Takođe smo otkrili da su veće doze metilprednizolona i relativno kratak interval između intubacije pacijenta i početka pulsne terapije povezani sa boljim ishodima kod pacijenata koji primaju ventilaciju, što će dodatno poboljšati tretmane COVID-19.

Moraju se preduzeti mere kako bi se sprečilo da COVID-19 odnese više života. Ova studija dodaje vredne nove informacije o lečenju COVID-19, koje se potencijalno mogu primeniti na globalnom nivou za smanjenje bolničke smrtnosti povezane sa COVID-19. Bolje poznavanje optimalnih uslova za pulsnu terapiju metilprednizolonom poboljšaće ishode za sve buduće pacijente sa COVID-19.