Simptomi depresije i gubitak pamćenja kod starijih povezani sa skraćivanjem telomera

Simptomi depresije i gubitak pamćenja kod starijih povezani sa skraćivanjem telomera

Na krajevima svih naših hromozoma postoji sićušni, sporo sagorevajući ‘fitilj’, i kako prirodno starimo, svaka naša ćelija gubi sve više i više te linije koja daje život.

Istraživači u Južnoj Koreji su sada pokazali da je ovaj fitilj, poznat kao telomere, neobično kratak u ćelijama starijih ljudi koji su relativno zdravi, ali su primetili rane znake simptoma depresije i kognitivnog pada, kao što je gubitak pamćenja.

Nasumično kontrolisano ispitivanje predstavlja više dokaza za hipotezu telomera o starenju, koja tvrdi da sve ćelije dođu do tačke u kojoj više ne mogu da se dele i repliciraju.

Telomeri su u suštini ‘molekularni satovi’ koji otkucavaju do te konačne nule, a čini se da je njihovo odbrojavanje ubrzano hroničnim stresom i verovatno depresijom.

Telomere su ponavljajuće sekvence DNK koje formiraju zaštitne ‘kapice’ na krajevima hromozoma ćelije. Svaki put kada se ćelija deli i replicira, telomeri postaju malo kraći, a njihovi zaštitni kvaliteti opadaju.

Kada telomeri konačno dođu do svog kraja, ćelija prestaje da se deli i ulazi u stanje nalik zombiju.

Prema hipotezi, ako sistem za reciklažu tela ne očisti ove zombi ćelije, nemrtvi mogu da formiraju ‘vojsku’ koja može doprineti bolesti gotovo bilo gde u telu.

Bez obzira da li prihvatate ovu hipotezu ili ne, jasno je da je smanjenje telomera usko povezano sa starenjem, ne samo za ćeliju već i za ceo organizam.

Brojne studije su pokazale da je dužina telomera kod starijih osoba usko povezana sa kognitivnim oštećenjem i depresijom.

Fizički danak koji može imati hronična depresija ili njene veze sa upalom korišćeni su da se objasni zašto se starenje ubrzava u mozgu i telomerima nekih starijih osoba.

A novo istraživanje iz Južne Koreje podržava tu interpretaciju, čak i za ono što bi mogla biti depresija u svojim ranim fazama.

Ispitivanje je uključivalo 137 dobrovoljaca starosti između 60 i 79 godina. Na kraju, oni koji su iskusili simptome depresije i žalili se na kognitivne probleme verovatnije su imali kraće telomere.

Ovi kraći telomeri su takođe povezani sa povećanim nivoima interleukina-6 (IL-6), koji može delovati kao proinflamatorni citokin, kao i kao antiinflamatorni miokin u krvi.

„Na osnovu naših nalaza, verujemo da skraćivanje dužine telomera kod starijih nije povezano samo sa uznapredovalom depresijom već i sa ranim simptomima depresije“, pišu neurohirurg Mjung-Hun Han iz bolnice Guri Univerziteta Hanjang i kolege.

„Skraćivanje dužine telomera je povezano sa povećanim nivoima IL-6 kod starijih osoba, a mi spekulišemo da IL-6 može biti citokin uključen u depresiju od ranih faza do napredne depresije.

Hronična upala je poslednjih godina postala vodeći osumnjičeni za mnoge bolesti povezane sa starenjem, uključujući Alchajmerovu bolest.

Danas je poznato da depresija značajno povećava rizik od razvoja Alchajmerove bolesti, a povećani inflamatorni markeri poput IL-6 su povezani sa demencijom.

„Precizan mehanizam koji leži u osnovi korelacije kraćih [telomera] sa depresijom, kognitivnim padom i inflamatornim citokinima ostaje nejasan“, priznaju istraživači.

Ali to je samo korelacija i ne govori naučnicima u kom pravcu se odvijaju uzrok i posledica. Ipak, po svoj prilici, to su ulice koje se ukrštaju, dvosmerne.

Ćelije koje imaju skraćene telomere, na primer, imaju veću verovatnoću da luče proinflamatorne citokine poput IL-6. U međuvremenu, izgleda da hronična upala niskog stepena skraćuje telomere bržom brzinom.

„Ovaj ponovljeni proces može izazvati kumulativne strukturne i funkcionalne promene u mozgu, što dovodi do kognitivnog oštećenja i poremećaja raspoloženja uključujući depresiju“, objašnjavaju istraživači.

Rezultati nedavnog randomizovanog ispitivanja će morati da se repliciraju među većim kohortama, ali autori se nadaju da bi njihovi nalazi mogli donekle pomoći u predviđanju depresije kod starijih osoba pre nego što ona uzme svoj danak.