Kognitivna bihejvioralna terapija snižava šećer u krvi

Kognitivna bihejvioralna terapija snižava šećer u krvi

Ljudi sa dijabetesom tipa 2 koji su dobili aplikaciju za pametne telefone koja pruža personalizovanu kognitivno bihejvioralnu terapiju (CBT) primetili su značajno veće smanjenje šećera u krvi i manju potrebu za većim dozama lekova za dijabetes nakon šest meseci u poređenju sa onima koji su primali samo standardnu negu dijabetesa i kontrolnu aplikaciju, u studiji predstavljenoj na Godišnjoj naučnoj sesiji Američkog koledža kardiologije zajedno sa Svetskim kongresom kardiologije. Uočen je jasan „efekat doze“, pri čemu su pacijenti koji su završili više CBT lekcija videli najveće koristi.

„Kada je proučavan u velikom randomizovanom kontrolisanom ispitivanju, digitalna CBT prilagođena pojedincu smanjila je nivo šećera u krvi, a istovremeno smanjila potrebu za intenziviranom upotrebom lekova i poboljšala krvni pritisak i telesnu težinu“, rekao je Marc P. Bonaca, MD, MPH, prof. medicine i direktor vaskularnih istraživanja na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kolorado u Aurori, Kolorado, i glavni istraživač studije. Digitalna CBT je takođe imala pozitivan efekat na ishode koje su prijavili pacijenti, uključujući depresiju i rezultate kvaliteta života tokom šest meseci, rekao je on.

Ovo je jedan od prvih digitalnih terapeutika koji je pokazao efikasnost za snižavanje šećera u krvi u rigoroznom randomizovanom kontrolisanom ispitivanju i ima potencijal da postane jedan od prvih digitalnih terapeutika za dijabetes na recept, rekao je Bonaca.

Promena načina života je osnova upravljanja dijabetesom kako bi se smanjili nivoi šećera u krvi i dugoročne posledice povišenog šećera u krvi, što može uključivati visok krvni pritisak, bolesti srca i moždani udar, rekao je on. Međutim, zdravstveni radnici su se borili da pomognu pacijentima da postignu efikasnu promenu načina života, rekao je Bonaca.

Na primer, tradicionalni CBT jedan na jedan koji se isporučuje u ordinaciji terapeuta pokazao se efikasnim, ali je skup i možda nije pokriven zdravstvenim osiguranjem. Pristup CBT-u je takođe ograničen dostupnošću terapeuta i potrebom da se putuje do terapeutske kancelarije.

„Veliki deo dijabetesa proizilazi iz nezdravog ponašanja – lošeg izbora hrane, prejedanja, jedenja pod stresom, nevežbanja – koji su generalno ukorenjeni u beskorisnim obrascima razmišljanja i načinima suočavanja sa stresom okoline“, rekao je Bonaca. „Pokazalo se da je CBT efikasan u pomaganju ljudima da razviju veštine da prepoznaju beskorisne misli i uverenja koja pokreću njihovo nezdravo ponašanje i da uspostave zdravije obrasce razmišljanja i ponašanja.“

Ispitivanje je uključilo 668 osoba sa dijabetesom čija je prosečna starost bila 58 godina i prosečni indeks telesne mase (BMI) bio 35. BMI od 30 ili više spada u opseg gojaznosti. Pedeset šest procenata upisanih su bile žene, 30% su bili crnci i 15% su bili Latinoamerikanci. Prilikom upisa u studiju, učesnici su uzimali u proseku dva leka za kontrolu nivoa šećera u krvi.

Njihov srednji nivo hemoglobina A1c (HbA1c), mera prosečnog nivoa šećera u krvi u poslednja dva do tri meseca, bio je 8,1%. Prag za dijagnozu dijabetesa je preko 6,5%. Učesnici su morali da imaju pametni telefon.

„Za ovo ispitivanje, želeli smo da znamo da li bi CBT program za dijabetes koji je bio automatizovan i personalizovan bio efikasan“, rekao je Bonaca. „Želeli smo nešto čemu korisnici mogu da pristupe na pametnom telefonu što bi donelo korist kroz lekcije i veštine i što bi bilo individualno prilagođeno kroz proces postavljanja pitanja.

Polovina učesnika nasumično je dodeljena CBT aplikaciji (BT-001), a polovina kontrolnoj aplikaciji, koja je postavljala neka pitanja, ali nije pružala prilagođene lekcije ili veštine. Od onih koji su dodeljeni aplikaciji CBT zatraženo je da završe jednu lekciju nedeljno sa ciljem razvoja veština i promene ponašanja, ali su mogli da završe više lekcija ako žele.

Primarna krajnja tačka bila je promena nivoa HbA1c za tri i šest meseci. Sekundarne krajnje tačke uključivale su promene na standardizovanim skalama za merenje ishoda koje je prijavio pacijent, kao što su depresija i kvalitet života. Promene u upotrebi lekova za kontrolu nivoa šećera u krvi bile su unapred određena istraživačka krajnja tačka (krajnja tačka uključena u istraživanje nove hipoteze).

Nakon tri meseca, učesnici koji su dodeljeni aplikaciji primetili su smanjenje HbA1c od 0,4%, što je bilo statistički značajno i slično po veličini onome što se postiže većinom antihiperglikemijskih lekova. Nakon šest meseci, ovi učesnici su zadržali ovo smanjenje, koje je ostalo statistički značajno niže od kontrolne grupe.

Na kraju studije, 24% pacijenata u kontrolnoj grupi imalo je povećanje medicinske terapije u poređenju sa 14,4% u BT-001 ruci. Pored toga, dok je više učesnika u kontrolnoj grupi započelo insulin ili povećalo svoju dozu, više učesnika u grupi BT-001 je ukinulo insulin ili je moglo da smanji svoju dozu.

„Videli smo jasan efekat doze sa digitalnom CBT“, rekao je Bonaca. „To jest, antihiperglikemijski efekat se povećao u direktnoj proporciji sa brojem lekcija koje su polaznici završili. Što su više lekcija radili, to su veće redukcije HbA1c postigli. Učesnici stariji od 75 godina su uradili isto kao i mlađi pacijenti ako su završili isti broj lekcija“.

CBT program nije dugotrajan, rekao je, jer korisnici obično troše manje od šest minuta dnevno koristeći aplikaciju.

Bonaca i njegove kolege, kao i druge grupe, sprovode dodatne studije kako bi saznali više o uticajima digitalne kognitivne bihejvioralne terapije u različitim modelima isporuke i za duže izloženosti.