Svest javnosti o „nuklearnoj zimi“ je preniska

Svest javnosti o „nuklearnoj zimi“ je preniska

Postoji nedostatak svesti među stanovništvom Velike Britanije i SAD o „nuklearnoj zimi“, potencijalu za katastrofalne dugoročne posledice po životnu sredinu bilo kakve razmene nuklearnih bojevih glava.

Ovo je prema istraživaču koji stoji iza nove ankete sprovedene prošlog meseca i koju je danas objavio Centar za proučavanje egzistencijalnog rizika (CSER) Univerziteta u Kembridžu.

Pol Ingram, viši naučni saradnik CSER-a, kaže da – uprkos opasnosti da nuklearna razmena bude najveća u poslednjih 40 godina zbog ruskog ratnog huškanja – ono malo svesti o nuklearnoj zimi u javnosti uglavnom je preostalo iz ere Hladnog rata.

Naučna teorija nuklearne zime vidi da detonacije iz nuklearnih razmena bacaju ogromne količine otpada u stratosferu, što na kraju blokira veliki deo sunca do jedne decenije, uzrokujući globalne padove temperature, masovni pad useva i široko rasprostranjenu glad.

U kombinaciji sa opadanjem radijacije, ovi udarni efekti bi doveli do toga da milioni nestanu u jeku nuklearnog rata – čak i ako su daleko izvan bilo koje zone eksplozije. Ideje o nuklearnoj zimi prožimale su britansku i američku kulturu tokom Hladnog rata kroz TV emisije i filmove kao što su „Threads“ i „The Dai After“, kao i u romanima kao što je „Z for Zachariah“.

Najnovija anketa, sprovedena onlajn u januaru 2023., tražila je od 3.000 učesnika — polovina u Velikoj Britaniji, polovina u SAD — da sami ocenjuju na kliznoj skali da li smatraju da znaju mnogo o „nuklearnoj zimi“ i da li su čuli o tome od:

„Godine 2023. nalazimo se pred rizikom od nuklearnog sukoba većim nego što smo videli od ranih osamdesetih. Ipak, malo je u javnosti saznanja ili debate o nezamislivo strašnim dugoročnim posledicama nuklearnog rata po planetu i globalne populacije“, rekao je Ingram. „Ideje o nuklearnoj zimi su pretežno dugotrajno kulturno pamćenje, kao da je to stvar istorije, a ne užasan savremeni rizik.

„Naravno da je uznemirujuće razmatrati katastrofe velikih razmera, ali odluke moraju da uzmu u obzir sve potencijalne posledice, kako bi se rizik sveo na minimum“, nastavio je on. „Svaka stabilnost unutar nuklearnog odvraćanja je narušena ako se zasniva na odlukama koje ne znaju o najgorim posledicama upotrebe nuklearnog oružja.

Anketa je takođe predstavila svim učesnicima izmišljene medijske izveštaje iz bliske budućnosti (od jula 2023.) koji prenose vesti o nuklearnim napadima Rusije na Ukrajinu, i obrnuto, kako bi se procenila podrška u Velikoj Britaniji i SAD za zapadnu odmazdu.

U slučaju ruskog nuklearnog napada na Ukrajinu, manje od jedne od pet anketiranih u obe zemlje podržalo je odmazdu u naturi, pri čemu je veća verovatnoća da će muškarci nego žene podržati nuklearnu odmazdu: 20,7% (SAD) i 24,4% (UK) muškaraca u poređenju sa 14,1% (SAD) i 16,1% (UK) žena.

Istraživanje je koristilo infografiku koja sumira efekte nuklearne zime izneti u nedavnoj studiji koju je vodio Univerzitet Rutgers (objavljeno u Nature Food u avgustu 2022.). Istraživanje Rutgersa je koristilo klimatsko modeliranje i posmatranja šumskih požara i vulkana i otkrilo da čak i ograničeni nuklearni rat moglo videti masovno umiranje od gladi stotina miliona u zemljama koje nisu bile uključene u bilo kakav sukob.

Polovini uzorka ankete u svakoj zemlji (750 u Velikoj Britaniji i SAD) prikazana je infografika pre nego što su pročitali izmišljene vesti o nuklearnim udarima, dok drugoj polovini – kontrolnoj grupi – nije.

Podrška nuklearnoj odmazdi bila je niža za 16% u SAD i 13% u Velikoj Britaniji među učesnicima koji su prikazali infografiku „nuklearne zime“ nego među kontrolnom grupom.

Ovaj efekat je bio značajniji za one koji podržavaju stranke predsednika SAD i vlade Velike Britanije. Podrška nuklearnoj odmazdi bila je niža za 33% među glasačima Konzervativne partije u Velikoj Britaniji i 36% među glasačima američkih demokrata kada su učesnici nakratko bili izloženi nedavnom nuklearnom zimskom istraživanju.

Ingram je dodao: „Postoji hitna potreba za javnom edukacijom u svim nuklearno naoružanim državama na osnovu najnovijih istraživanja. Moramo zajedno da smanjimo iskušenje koje bi lideri nuklearno naoružanih država mogli morati da prete ili čak koriste takvo oružje u podrška vojnim operacijama“.

Ingram ističe da ako pretpostavimo da ruski nuklearni arsenal ima razornu snagu uporedivu sa američkim – nešto manje od 780 megatona – onda bi najmanje razarajući scenario iz istraživanja, u kojem nuklearna zima odnosi 225 miliona života, mogao uključivati samo 0,1% ovaj zajednički arsenal.