Istraživači koriste veštačku inteligenciju da personalizuju tretmane pacijenata sa rakom

Istraživači koriste veštačku inteligenciju da personalizuju tretmane pacijenata sa rakom

Istraživači sa Univerziteta u Saseksu koriste tehnologiju veštačke inteligencije (AI) za analizu različitih tipova ćelija raka kako bi razumeli različite zavisnosti od gena i identifikovali gene koji su ključni za opstanak ćelije. Istraživači iz Saseksa su to uradili tako što su razvili algoritam za predviđanje koji utvrđuje koji su geni suštinski u ćeliji, analizirajući genetske promene u tumoru. Ovo se može koristiti za identifikaciju ciljeva koji se mogu primeniti koji bi vremenom mogli da usmere onkologe da personalizuju tretmane pacijenata sa rakom.

Dr Frensis Perl, viši predavač bioinformatike na Školi prirodnih nauka na Univerzitetu u Saseksu, kaže: „Naša vizija je da iskoristimo sve manje cene sekvenciranja DNK i da iskoristimo moć veštačke inteligencije da razumemo razlike u ćelijama raka i šta znače za individualni tretman pacijenta.Kroz naše istraživanje, uspeli smo da identifikujemo ćelijske specifične genske zavisnosti koristeći samo DNK sekvencu i nivoe RNK u toj ćeliji, koji se lako i jeftino mogu dobiti iz uzoraka biopsije tumora.

„Ovo je neverovatno uzbudljiv korak u našem istraživanju što znači da sada možemo da radimo na poboljšanju tehnologije tako da se može ponuditi onkolozima i pomoći u putevima lečenja za njihove pacijente.

Lečenje raka se prvenstveno propisuje na osnovu lokacije i vrste raka. Genetske razlike u tumorima mogu učiniti standardne tretmane raka neefikasnim. Korišćenje personalizovanog pristupa za vođenje lečenja moglo bi da poboljša očekivani životni vek, kvalitet života i smanji nepotrebne neželjene efekte pacijenata sa rakom.

U svakoj ćeliji postoji oko 20.000 gena koji sadrže informacije potrebne za stvaranje proteina. Oko 1.000 ovih gena je neophodno, što znači da su neophodni da bi ćelija preživjela. Kada normalne ćelije postanu ćelije raka, onkogeni (to jest, oni geni sa potencijalom da izazovu rak) se aktiviraju, a geni supresori tumora postaju inaktivirani, što dovodi do ponovnog ožičenja ćelije. Ovo uzrokuje da ćelija postane zavisna od novog skupa gena za preživljavanje, a to se onda može iskoristiti za ubijanje ćelija raka.

Korišćenjem ove nove tehnologije za ciljanje proteinskih proizvoda gena zavisnih od tumora, ćelije raka mogu biti ubijene, ostavljajući normalne ćelije koje ne zavise od ovih gena relativno nepovređene. Iako se zavisnosti mogu odrediti korišćenjem intenzivnih laboratorijskih tehnika, to je skupo i dugotrajno i ne bi bilo izvodljivo analizirati sve uzorke tumora na ovaj način.