Prosečna dužina trudnoće u SAD je kraća nego u evropskim zemljama

Prosečna dužina trudnoće u SAD je kraća nego u evropskim zemljama

Zdravstveni ishodi majki nastavljaju da se pogoršavaju u Sjedinjenim Državama, gde stope smrtnosti majki i novorođenčadi daleko premašuju stope u evropskim zemljama i drugim bogatim zemljama. Sada, nova studija koju su vodili istraživači sa Škole javnog zdravlja Bostonskog univerziteta (BUSPH) i medicinskog centra Beth Israel Deaconess Medical Center (BIDMC) povezanog sa Harvardskom medicinskom školom, daje uvid u to kako bolničke organizacione strukture i osoblje u okviru porodilišta u SAD mogu uticati na porođaj proces i eventualno doprineti nepovoljnim ishodima porođaja.

Objavljena u časopisu PLOS ONE, studija je analizirala obrasce gestacijske starosti i vreme porođaja kod kuće i u bolnici u tri zemlje sa visokim prihodima: SAD, koje prihvataju model porodiljske nege koji se u velikoj meri oslanja na akušere i kliničke intervencije, i Engleskoj i Holandiji. , koje se prvenstveno oslanjaju na babice koje pružaju porodiljsku negu sa niskim intervencijama.

Nalazi pokazuju da se prosečna dužina trudnoća u SAD stalno smanjivala za više od pola nedelje između 1990. i 2020. godine, sa 39,1 nedelje na 38,5 nedelja, i da su trudnoće u SAD, u proseku, kraće od trudnoća u Engleskoj i Holandiji. U 2020. godini, samo 23 procenta porođaja u SAD dogodilo se u 40 ili više nedelja, u poređenju sa 44 procenta porođaja u Holandiji i 40 procenata porođaja u Engleskoj. Gestacijski uzrast za porođaje kod kuće bio je isti u sve tri zemlje.

U sve tri zemlje, istraživači su takođe ispitali vreme porođaja po satu u danu za kućne i vaginalne porođaje u bolnici, a zatim ponovili ovu analizu, ograničavajući poređenje sa vaginalnim porođajima u bolnici bez intervencija kao što su indukcija ili povećanje porođaja koje bi mogle moguće promeniti tajming.

U Engleskoj i Holandiji, porođaji kod kuće i u bolnici dešavali su se u slično vreme tokom dana, a vrhunac je bio u ranim jutarnjim satima između 1:00 i 6:00 časova.

Ali u SAD je bila primetna razlika u vremenu porođaja između ova dva okruženja: porođaji kod kuće su dostigli vrhunac u istim ranim jutarnjim satima kao i porođaji kod kuće u drugim zemljama. Nasuprot tome, porođaji u bolnici – čak i oni bez intervencija koje bi mogle da utiču na prirodni obrazac vremena – uglavnom su se dešavale tokom standardnog radnog vremena za kliničko osoblje, od 8 do 17 časova.

Rad je prva međunarodna studija koja koristi velike skupove podataka za poređenje gestacijske starosti i vremena rođenja u tri zemlje sa visokim prihodima; većina prethodnih istraživanja se fokusirala na podatke iz pojedinačnih bolnica ili zemalja. S obzirom na superiorne ishode porođaja u Engleskoj i Holandiji, autori kažu da njihovi nalazi sugerišu da bi modeli brige o porodiljama u SAD mogli imati koristi od organizacione promene koja stavlja manji naglasak na aktivno, kliničko upravljanje porođajem i omogućava da proces porođaja ide prirodnim tokom.

„Naša analiza u više zemalja pokazuje da su Sjedinjene Američke Države izvan granica u distribuciji gestacijskog doba i vremenu porođaja u bolnici sa malo intervencije“, kaže voditelj studije i odgovarajući autor dr Eugene Declerck, profesor zdravstvenih nauka u zajednici na BUSPH. „Postoji pouka koju treba naučiti iz zemalja sa pozitivnijim ishodima porodiljstva od SAD u tome da bolničko osoblje i operativni planovi budu bliže prirodnim obrascima vremena porođaja i gestacijskog doba, a ne da pokušavaju da vreme porođaja odgovara organizacionim potrebama.

Studija je uključila nacionalno reprezentativne i javno dostupne podatke o rođenju stanovništva iz sve tri zemlje, uključujući podatke o više od 3,8 miliona porođaja u SAD i 156.000 rođenih u Holandiji u 2014. i više od 56.000 rođenih u Engleskoj od 2008. do 2010. godine. Istraživači su ispitali vreme porođaja kod kuće i u bolnici za porođaje koji su se desili između 37 i 42 nedelje.

„Svaki sistem je savršeno dizajniran da dobije rezultate koje dobije“, kaže stariji autor studije dr Neel Shah, ​​glavni medicinski službenik klinike Maven i gostujući naučnik u BIDMC-u. „Alarmantno loši rezultati američkog sistema za zdravlje majki zahtevaju veću pažnju njegovom dizajnu. Naša studija pokazuje da u poređenju sa drugim zemljama sa visokim prihodima, američke bolnice mogu biti dizajnirane tako da usredsređuju udobnost kliničara više nego potrebe ljudi koji rađaju .“