Signal iz daleke galaksije najdalji koji je ikada otkriven

Signal iz daleke galaksije najdalji koji je ikada otkriven

Vodonik je ključni građevinski blok kosmosa. Bilo da je skinuta do naelektrisanog jezgra ili nagomilana u molekulu, priroda njegovog prisustva može vam reći mnogo o karakteristikama Univerzuma na najvećoj skali.

Iz tog razloga astronomi su veoma zainteresovani da detektuju signale iz ovog elementa, gde god se on može naći.

Sada je svetlosni potpis nenaelektrisanog atomskog vodonika izmeren dalje od Zemlje nego ikada ranije, sa izvesnom marginom. Džinovski metretalasni radio teleskop (GMRT) u Indiji je uhvatio signal sa vremenskim pregledom – vremenom između emitovanja i detekcije svetlosti – od ogromnih 8,8 milijardi godina.

To nam daje uzbudljiv uvid u neke od najranijih trenutaka u Univerzumu, za koji se trenutno procenjuje da je star oko 13,8 milijardi godina.

„Galaksija emituje različite vrste radio signala“, kaže kosmolog Arnab Čakraborti sa Univerziteta Mekgil u Kanadi. „Do sada je bilo moguće uhvatiti samo ovaj signal iz obližnje galaksije, ograničavajući naše znanje na one galaksije bliže Zemlji.“

U ovom slučaju, radio signal koji emituje atomski vodonik je svetlosni talas dužine 21 centimetar. Dugi talasi nisu veoma energični, niti je svetlost intenzivna, što otežava detekciju na daljinu; prethodno rekordno vreme unazad je iznosilo samo 4,4 milijarde godina.

Zbog ogromne udaljenosti koju je prešao pre nego što ju je presreo GMRT, emisiona linija od 21 centimetar bila je rastegnuta širenjem prostora na 48 centimetara, što je fenomen opisan kao crveno pomeranje svetlosti.

Tim je koristio gravitaciono sočivo da otkrije signal, koji potiče iz udaljene galaksije koja stvara zvezde pod nazivom SDSSJ0826+5630. Gravitaciono sočivo je mesto gde se svetlost uvećava dok prati zakrivljeni prostor koji okružuje masivni objekat koji se nalazi između naših teleskopa i originalnog izvora, efektivno delujući kao ogromno sočivo.

„U ovom konkretnom slučaju, signal je savijen prisustvom drugog masivnog tela, druge galaksije, između mete i posmatrača“, kaže astrofizičar Nirupam Roj sa Indijskog instituta za nauku.

„Ovo efektivno rezultira povećanjem signala za faktor od 30, omogućavajući teleskopu da ga uhvati.“

Rezultati ove studije će dati astronomima nadu da će moći da naprave druga slična zapažanja u bliskoj budućnosti: udaljenosti i vremena unazad koji su ranije bili van granica sada su u velikoj meri u granicama razuma. Ako se zvezde poravnaju, tj.

Atomski vodonik se formira kada vruć, jonizovani gas iz okoline galaksije počinje da pada na galaksiju, hladeći se usput. Na kraju se pretvara u molekularni vodonik, a zatim u zvezde.

Mogućnost da se osvrnemo tako daleko kroz vreme može nas naučiti više o tome kako se naša sopstvena galaksija formirala na početku, kao i navesti astronome ka boljem razumevanju kako se Univerzum ponašao kada je tek počeo.

Ovi najnoviji nalazi će „otvoriti uzbudljive nove mogućnosti za ispitivanje kosmičke evolucije neutralnog gasa sa postojećim i nadolazećim niskofrekventnim radio teleskopima u bliskoj budućnosti“, pišu istraživači u svom objavljenom radu.