Istraživači inficiraju ‘mozak u posudi’ u potrazi za Zika antivirusnim lekovima

Istraživači inficiraju ‘mozak u posudi’ u potrazi za Zika antivirusnim lekovima

Projekat koji vodi Univerzitet u Kvinslendu koristio je „mozak u posudi“ za proučavanje efekata virusa Zika, čime je istraživanje korak bliže razvoju lekova za borbu protiv infekcije.

Zika virus koji prenose komarci nalazi se u 89 zemalja i može prodreti u placentu trudne majke i zaraziti njenu bebu, uzrokujući ozbiljne abnormalnosti u mozgu.

Dr Andrii Slonchak i dr Alekander Khromikh iz UK-ove škole za hemiju i molekularne bionauke otkrili su ključni element za Zika infekciju, virusnu nekodirajuću RNK (sfRNA), koja joj pomaže da izbegne antivirusne odgovore i izazove ćelijsku smrt u mozgu u razvoju. Njihovo istraživanje je objavljeno u Science Advances.

„Pomalo liči na nešto iz naučnofantastičnog filma — uzgajamo veštački i mikroskopski ljudski mozak u petrijevoj posudi i testiramo efekat virusa na njegove ćelije“, rekao je dr Slončak.

„Matične ćelije se samoorganizuju u strukture slične organu, ili organoide, iu ovom slučaju imaju strukturu i arhitekturu tkiva ljudskog mozga u razvoju.

„Naša studija pokazuje ulogu virusne nekodirajuće RNK u transplacentarnoj infekciji kod trudnih miševa i u smrti ćelija u organoidima ljudskog mozga.

„Ovo otkriće nam daje potpuno novi pogled na to kako virus prolazi u mozak u razvoju i znanje koje možemo koristiti za razvoj efikasnijih antivirusnih lekova.“

Dr Hromih je rekao da, iako broj zabeleženih slučajeva zika može izgledati nizak, na oko 1,3 miliona ukupno na globalnom nivou, njegov uticaj zahteva hitnu pažnju.

„Zika može da izazove značajne abnormalnosti kod beba, tako da postoji trka da se razume kako funkcioniše i kako da se zaustavi“, rekao je dr Hromih.

„Abnormalnosti mogu uključivati oštećenje optičkog nerva, manju veličinu glave od očekivane, probleme u predelu mozga koji povezuje dve hemisfere i trošenje tkiva u kritičnim delovima mozga.

„U Australiji nisu prijavljeni slučajevi urođenih mana povezanih sa Zika-om, ali imajući u vidu nepredvidivu prirodu virusnih epidemija i endemsku prirodu Zike u okeanskom regionu, to bi moglo da pogodi i trebalo bi da budemo spremni za to.

Sledeći korak za istraživače je da dalje razumeju kako specifični virusni protein, NS5, stupa u interakciju sa sfRNA na molekularnom nivou i kako ova interakcija pomaže virusu da pobegne od antivirusnog odgovora.

„Ove informacije će pomoći istraživačima da razviju antivirusne lekove za blokiranje ove interakcije i borbu protiv Zike“, rekao je dr Khromih.