Ajkule koje prilaze turistima su veće i imaju visoke nivoe hormona

Ajkule koje prilaze turistima su veće i imaju visoke nivoe hormona

Plaža Tigrova na Bahamima poznata je po svojoj rajskoj lepoti i po tome što je posećuje životinja koja bi mogla da uplaši većinu ljudi, ali je zapravo izvanredna atrakcija ronilačkog turizma: tigrasta ajkula (Galeocerdo cuvier). More je kristalno čisto i u proseku duboko samo 5 m, pa se ajkule, koje mogu da pređu 3 m dužine, lako vide. Na lokaciju ih privlače lokalni turoperatori, koji bacaju ribu i drugu hranu u vodu.

Grupa naučnika u Brazilu i Sjedinjenim Državama, uključujući istraživače koje podržava FAPESP, otkrila je da su ženke vrste koje često posećuju ovo područje veće i imaju viši nivo hormona od drugih pojedinaca iste vrste koji tamo provode manje vremena.

Članak o njihovoj studiji objavljen je u Animal Behaviour. Nalazi ukazuju na moguće efekte masovnog turizma na ove ajkule. Autori su prvi opisali uticaj fiziološkog stanja na ponašanje i donošenje odluka kod ovih ajkula.

„Ovim područjem su dominirale krupne ženke, od kojih su neke bile trudne. Uopšteno govoreći, nivoi hormona su bili viši kod ženki ajkula koje su posećivale područje, gde su se hranile, nego kod drugih koje nisu imale mnogo interakcije sa roniocima. Štaviše, prve nutritivno stanje je bilo bolje, a imali su više omega-3 u krvi“, rekla je Bjanka Rangel, prva autorka članka.

Ranija studija grupe pokazala je da ajkule medicinske sestre (Ginglimostoma cirratum) koje žive u urbanim sredinama imaju više masti u krvi i bakterija u sadržaju stomaka nego pojedinci iste vrste koji žive u bolje očuvanim područjima.

„Ne možemo reći da li turizam šteti ovim životinjama ili ne, jer nismo bili u mogućnosti da prikupimo materijal za testiranje pre i posle interakcije sa roniocima, što bi bilo idealno. Međutim, sada imamo niz dokaza koji će biti od pomoći za buduće evaluacije“, rekla je Renata Gimaraes Moreira, drugi autor članka i supervizor studije.

Praćenje ajkula

Razlikovanje ajkula koje su provodile više vremena u oblasti ronilačkog turizma od onih koje su posećivale druga područja bilo je moguće zahvaljujući projektu monitoringa koji je od 2011. godine na Floridi (SAD) i na Bahamima vodio Neil Hammerschlag, poslednji autor članka i vanredni profesor na Univerzitet u Majamiju.

Američki istraživači su 2013. i 2014. godine uhvatili 33 ajkule u oblasti severozapadno od ostrva Grand Bahama. Snimili su pol i dužinu životinja i proverili da li su ženke gravidne pomoću prenosnog ultrazvučnog sistema. Takođe su sakupili uzorke krvi, koji su držani u hladnjači do analize.

Pre nego što su ajkule pustili na slobodu, obeležili su ih sićušnim akustičnim predajnicima ugrađenim ispod kože. Dva desetina prijemnika postavljeno je na morsko dno kako bi se zabeležilo prisustvo ajkula u oblasti istraživanja. Samo 22 ajkule su otkrivene nizom prijemnika i analizirane u studiji.

Na osnovu podataka o prostornom korišćenju prikupljenih tokom perioda od 90 dana, istraživači su uspeli da identifikuju životinje koje su provodile više vremena u oblasti ronjenja, na koje su bile privučene hranjenjem. „Oblast ronjenja uglavnom su posećivale velike ženke, dok su mladunci, koji su manji, ostali napolju. Ženke grabljivica su videle prednosti boravka na ovoj teritoriji i mogle su da dominiraju nad manjim ajkulama“, rekao je Rangel.

Ova upotreba prostora se odrazila na nivoe masnih kiselina i zasićenih masti u njihovoj krvi, kao i na ugljenik ili azot stabilne izotope koji ukazuju na to odakle dolazi hrana. Turoperatori koriste trupove tunjevine i škarpine da privuku ove ajkule, a uzorci krvi ženki koje su provele više vremena u tom području sadržavale su veće nivoe omega-3 i drugih masnih kiselina, kao i izotopa azota.

Nivoi hormona su takođe bili upadljivo viši u krvi ženki koje su posećivale područje ronjenja nego kod drugih koje nisu: za faktor tri u slučaju testosterona, četiri u krvi estradiola i 16,4 u slučaju kortikosteroida.

„Ne znamo tačno zašto je to bilo. Nivoi ovih hormona su možda bili viši kao deo njihovog agresivnijeg ponašanja u društvu dok su plivali sa mnogim drugim ajkulama“, rekao je Moreira. „Druga hipoteza je da su bile u fazi svog životnog ciklusa kada su bile spremne za reprodukciju. Maloletnici nisu dostigli reproduktivnu dob i prirodno imaju manje ovih hormona.“

Iako članak nije konačan o razlozima fizioloških promena, naglašava važnost razmatranja faza životnog ciklusa, nivoa hormona i stanja ishrane u proceni uticaja ronilačkog turizma na ishranu ajkula.